Optuženi negirali da su učestvovali u ubistvu Darmanovića

Optuženi negirali da su učestvovali u ubistvu Darmanovića

Gorgija Darmanović (foto: fejsbuk)

„Jesam bio u to vreme na tom mestu, ali nisam znao šta se dešavalo. U ovu priču sam upao slučajno“, ispričao je juče na sudu Saša Đurđanović, jedan od optuženih za pomaganje u ubistvu Gorgije Darmanovića u maju 2018. na Novom Beogradu. Darmanovića je, tvrdi tužilaštvo, ubio Kruševljanin Dejan Stanković zvani Ždrokinac, koji je mesec dana kasnije takođe likvidiran.

Piše: Milica Vojinović

„Dejana znam ceo život na zdravo-zdravo, stariji je od mene 35 godina, a u ovu priču sam upao slučajno“, počeo je odbranu Saša Đurđanović, koji je, kako tužilaštvo tvrdi, Stankovića odvezao na mesto ubistva i pomogao mu da pobegne nakon likvidacije.

On se predstavio kao dugogodišnji prijatelj Stankovićevog sina Vojina. 

U danima pre ubistva u Beograd je, kako je ispričao, dovezao motor koji je za Stankovića nabavio Sreten Matejić, takođe optužen u ovom postupku, a potom se vratio u Kruševac, gde živi. 

U Beograd je ponovo došao posle nekoliko dana da bi gledao placeve za posao prodaje automobila koji je trebalo da pokrene sa Vojinom Stankovićem. Spavao je u kući Dejana Stankovića, a po gradu se vozio njegovim motorom.

Na dan kada se desilo ubistvo, tvrdi, čekao je Vojina u kladionici „Mocart“ u blizini hotela „Jugoslavija“ na Novom Beogradu koju, kako je naveo, drži Vojinov prijatelj. Vojin se tog dana vraćao iz Češke.

Dok ga je čekao, u kladionicu je došao njegov otac Dejan i zamolio ga da mu pomogne jer ne može da nađe parking, pa je auto zaustavio nasred ulice. Seli su u kola i parking našli oko 200 metara dalje. Đurđanović je potom, kako je ispričao, otišao peške po motor, pa se njime vratio po Stankovića.

„Zašto ste išli automobilom sa njim? Zašto niste odmah otišli motorom?“, upitala je začuđeno sudija.

„Ne znam, zbrzao me je“, rekao je Đurđanović.

Vratili su se u kladionicu, a potom je video da Dejan, koga je opisao kao naprasitog čoveka, izlazi sa muškarcem ispred kladionice gde se sreću sa još jednim čovekom. Nije, međutim, umeo da opiše ove ljude, niti je znao gde su u tom trenutku otišli.

„U jednom momentu stiže mi poruka od Vojina da neće moći da stigne zbog gužve na mađarskoj granici. Ja sam onda seo na motor da idem u Zemun da gledam neke placeve.“

Oko 200 metara od kladionice, ispred zgrade suda na Novom Beogradu, kako tvrdi, ponovo je sreo Dejana Stankovića koji mu je mahnuo da stane. Zamolio ga je da ga odveze do mesta gde je ranije parkirao automobil, što je, kako kaže, i učinio. Zatim je otišao u Zemun, a potom autobusom u Kruševac.

„Jesam bio u to vreme na tom mestu, ali nisam znao šta se dešavalo“, ponovio je je juče više puta.

Drugog optuženog, Sretena Matejića, kako je rekao, upoznao je preko Dejana Stankovića i to kratko pre nego što se sve dogodilo. Zajedno su, na molbu Stankovića, odvezli u Beograd motor koji je Matejić kupio za Stankovića.

„Nisam pitao Dejana zašto kupuje motor“

„Znam samo da nisam kriv. Kupio sam motor i prodao sam ga“, počeo je svoje izlaganje Matejić za koga tužilaštvo tvrdi da je nabavio motor kojim je Stankovića na i sa mesta ubistva vozio Đurđanović.

Matejić je negirao tvrdnje tužilaštva i kazao da je motor kupio preko oglasa na internetu kako bi ga preprodao Stankoviću. 

„Uzeo sam 500 evra od Dejana (Stankovića), ali sam rekao da ću mu vratiti ako mu se motor ne svidi“, kazao je Matejić.

Desetak dana kasnije Stanković, koga je poznavao oko 30 godina, mu je dao svoj automobil kako bi otišao po motor u Požarevac i odveze ga za Beograd. Sa njim je tada iz Kruševca krenuo i Đurđanović, Stankovićev prijatelj koji je imao dozvolu za motor, ispričao je Matejić.

Na pitanje sudije Ivane Ramić da li mu je Stanković objasnio za šta mu treba motor, Matejić je kazao da se „motor kupuje da se vozi“, ali i da ga nije pitao šta će sa njim da radi. Rekao je da je Stankoviću i ranije prodavao automobile i jedan motor i da Stanković nije imao vozačku dozvolu.

„Nikada nije imao dozvolu, a vozio je i automobile i motore“, kazao je Matejić.

Obojica su jedan deo svog života proveli u Južnoj Africi, a za Darmanovića se verovalo i da je radio za južnoafričku bezbednosnu službu.

Podsetimo, crnogorski državljanin Gorgija Darmanović zvani Gorg likvidiran je početkom maja 2018. godine u blizini Prvog osnovnog suda na Novom Beogradu. Tužilaštvo tvrdi da je na njega pucao Kruševljanin Dejan Stanković Ždrokinac.

Južnoafrički novinar Žak Pou Darmanovića je u svojoj knjizi „Predsednikovi čuvari“ opisao kao čoveka sa mnogo poverljivih informacija, dok je istraživačka novinarka Mendi Viner u intervjuu za KRIK rekla da se Darmanović vratio u Srbiju 2014. godine, ali je i dalje dobro znao šta se dešava u tamošnjem podzemlju.

Dan nakon Darmanovićevog ubistva u Beogradu Stankovićev sin Vojin ubijen je u centru Kruševca. 

Njegovom ocu Dejanu u Kruševcu se sudilo za ubistvo stomatologa, ali je u ovom postupku oslobođen jer sud nije mogao da utvrdi da li DNK pronađen na mestu ubistva pripada njemu ili njegovom bratu blizancu. 

Mesec dana nakon sinovljevog ubistva i Dejan Stanković je likvidiran, takođe u Kruševcu.

Pročitajte sve vesti sa ovog suđenja

Comments are closed.