Ministar Popović imun na istragu u slučaju „Minel“

Ministar Popović imun na istragu u slučaju „Minel“

Nenad Popović, srpski ministar sa jakim vezama u Rusiji, doveo je privatizovanu fabriku „Minel Transformatori“ do stečaja i ostavio stotine ljudi bez posla, ali i pored toga uspeo je da izbegne da bude pod istragom, otkrivaju KRIK i OCCRP. Tužilaštvo već gotovo sedam godina odugovlači sa otvaranjem istrage u ovom predmetu, uprkos insistiranju Agencije za borbe protiv korupcije.

Piše: Jelena Radivojević

U kafiću u Beogradu, novinarka KRIK-a sastala se sa Stevanom Stojkovićem koji je predvodio sindikat u fabrici „Minel Transformatori“, kako bi se raspitala o propasti ove firme.

Stojković se kao vođa sindikata borio protiv čoveka koji je privatizovao ovu fabriku, a zatim je doveo u bankrot – usled čega je bez posla ostalo više od 300 ljudi. On danas, iako u penziji, ne želi da o tome razgovara sa novinarima.

Glavni razlog je strah, jer je čovek koji je kupio i uništio firmu, danas još moćniji. U pitanju je Nenad Popović, ministar u Vladi Srbije, zadužen za inovacije.

Iako se Stojković plaši da javno govori, dokumenta koja su sakupili novinari KRIK-a i OCCRP-ja ipak mogu da ispričaju njegovu priču.

Šef sindikata je još 2012. podneo krivičnu prijavu protiv Popovića, optužujući ga za zloupotrebe u privatizaciji. Tužilaštva, međutim, do danas nisu pokrenula istragu i gotovo sedam godina prebacuju odgovornost na policiju, tvrdeći da im nisu obezbedili dovoljno dokaza.

Dokumenta do kojih su došli novinari KRIK-a i OCCRP-ja pokazuju na koje je sve načine Popović prekršio ugovor o privatizaciji glavnog domaćeg proizvođača električnih transformatora – firme „Minel Transformatori“.

Iako se ugovorom obavezao da investira sedam miliona evra u proizvodnju, Popović to nije učinio, već je firmu zadužio. Nije uplaćivao ni doprinose radnicima, niti isplaćivao dividende malim akcionarima.

Dok su „Minel Transformatori“ tonuli ka bankrotu, kompanije koje su vlasnički povezane sa Popovićem sklapale su poslove sa ovom fabrikom, pokazuju dokumenta. Popović je zatim, kada su računi kompanije blokirani usled nagomilanog duga, izašao iz vlasništva.

Fabrika „Minel Transformatori“ danas (foto KRIK)

Stečaj je u toku i nije poznato šta će od dugova biti vraćeno.

Agencija za borbu protiv korupcije godinama je vršila pritisak na tužilaštva da ispitaju ovaj slučaj, ali bez uspeha, otkrivaju dokumenta.

„U predstavci podnetoj (od strane radnika) ukazuje se na mnoge nezakonitosti i zloupotrebe prilikom sprovođenje postupka privatizacije ’Minel Transformatora’ iz Ripnja… Preduzeće je uništeno, a dugovi nastali u periodu od 2009. do 2012, kada je većinski vlasnik bio Nenad Popović“, piše u jednom od dopisa koji je Agencija poslala tužilštvu.

Stručnjaci sa kojima su novinari razgovarali nisu iznenađeni takvom situacijom jer tužilaštvo u Srbiji, kako kažu, nije nezavisno.

„Dok god je neko kod nas na vlasti, ne može da odgovara. Jednostavno, to je tako“, rekao je za KRIK Dušan Slijepčević, član Saveta za borbu protiv korupcije – savetodavnog tela Vlade.

„Rad tužilaštva je skandalozan“, ocenjuje ekspert za privatizacije Ivan Zlatić, nakon što je analizirao dokumenta koja su novinari prikupili. „Ovo je karakteristična situacija zarobljene države. Uticajni ljudi mogu da ostvaruju svoje interese i ne postoji institucionalan način da se oni zaustave.“

Popović nije pristao na intervju sa novinarima KRIK-a i OCCRP-ja. Njegov šef kabineta rekao je da zbog brojnih obaveza Popović nema vremena. On nije želeo da razgovara sa novinarima KRIK-a ni ranije, kada su istraživali njegove ofšor poslove, ali ih je nakon objavljivanja priče tužio čak četiri puta.

Kad je Popović kupovao „Minel Transformatore“, međutim, nije izgledalo da će se privatizacija ovako završiti. Davao je velika obećanja i predstavljao se kao neko ko će da spasi firmu.

Prekršena obećanja

„Mogu značajno da doprinesem budućem razvoju ove kompanije“, napisao je Popović u pismu koje je u januaru 2006. godine poslao Agenciji za privatizaciju urgirajući da što pre proda „Minel Transformatore“.

Nenad Popovic (foto KRIK)

Ova kompanija uspešno je poslovala i proizvodila transformatore za električnu energiju gotovo 40 godina. Locirani na rubu Beograda u naselju Ripanj, „Minel Transformatori“ bili su glavni u ovom poslu na Balkanu i imali su lojalne kupce u Evropi, Africi i na Bliskom istoku. Uspevali su da održe proizvodnju čak i tokom ratova koji su pratili raspad Jugoslavije.

Popović, koji je pre toga kupio pet kompanija nastalih iz „Minel Koncerna“, želeo je da privatizuje i „Minel Transformatore“.

Na tenderu koji je održan sredinom 2008, Popović je ponudio najviše novca i kupio kompaniju za 17 miliona evra. U naziv firme dodao je „ABS“ – simbol njegove biznis grupe – i napravio komplikovanu strukturu vlasništva koja je uključivala nekoliko ofšor kompanija sa Kipra. U trenutku privatizacije, Popović je bio narodni poslanik.

Iako je njegovo pismo upućeno Agenciji za privatizaciju dosta obećavalo, odmah nakon kupovine stvari su krenule u lošem smeru.

Prvi znaci nevolje pojavili su ubrzo pošto je Popović potpisao ugovor sa Agencijom za privatizaciju u oktobru 2008. Novac za kupovinu firme nije uplatio na vreme, ali mu je Agencija dozvolila da to uradi sa dva meseca zakašnjenja.

Ovo je zabrinulo radnike fabrike koji su već sumnjali u Popovićeve namere. Njihov sindikat poslao je nekoliko pisama Agenciji za privatizaciju u kojima je naveo da je jedna od Popovićevih kompanija ranije dugovala novac „Minel Transformatorima“. U pismu je istaknuto da su „Minel Transformatori“ 2008. godinu završili sa profitom, ali da postoji bojazan da sa lošim vlasnikom ova firma može lako da od „uspešne kompanije postane problem za društvo“.

Ispostavilo se da su radnici opravdano bili zabrinuti.

Tokom narednih godina Popović je prekršio ugovor o privatizaciji na više načina, kako pokazuje istraživanje KRIK-a. Nije održao zahtevani nivo proizvodnje transformatora, niti je investirao sedam miliona evra u kompaniju, što je po ugovoru bio obavezan da uradi. Osim toga, nije plaćao penziono i zdravstveno osiguranje radnicima, niti isplaćivao dividende malim akcionarima.

Kršenja ugovora
Popović nije investirao sedam miliona evra u „Minel Transformatore“, kako je ugovorom zahtevano, pokazuje dokumentacija. Pokušao je da kao investiciju predstavi to što vlasništvo nad dve hale za proizvodnju iz jedne od sestrinskih „Minel“ firmi prebacio na „Minel Transformatore“. Ovakav potez Ivan Zlatić, stručnjak za privatizacije, opisao je kao „fiktivnu investiciju“. Popović se takođe ugovorom obavezao da će kompanija održati nivo proizvodnje električnih transformatora najmanje četiri godine, međutim, u periodu od 2009. do 2012. godine proizvodnja je opala za 77 odsto, otkrivaju finansijski izveštaji firme. Iako dokumenta Agencije za privatizaciju pokazuju da je Popović isplaćivao plate radnicima, on im nije u potpunosti uplaćivao penziono osiguranje. Na ovaj način, tokom njegovog upravljanja firmom, napravljen je dug prema PIO fondu od oko 840.000 evra. Popović nije isplaćivao dividende malim akcionarima tokom 2009. i 2010. godine, kako pokazuju dokumenta Agencije za privatizaciju.

Agencija za privatizaciju morala je da raskine ugovor sa Popovićem čim je otkrila kršenje ugovora, kaže ekspert za privatizacije Ivan Zlatić pošto je analizirao dokumenta koja su iz ove institucije prikupili novinari KRIK-a/OCCRP-ja.

„Agencija je potpuno podbacila u smislu da reaguje blagovremeno kako bi ispunila svoje ciljeve, a to je da unapredi privredu kroz privatizaciju“, rekao je Zlatić.

Finansijski izveštaji „Minel Transformatora“ pokazuju da je to što Popović nije investirao u novu opremu dovelo do rasta troškova proizvodnje i, usled toga, do sve gore finansijske situacije.

Dok je Popović kršio ugovor i obećanja data državi, firma je išla ka stečaju.

Urušavanje sistema

U godini kada je Popović kupio „Minel Transformatore“, firma je ostvarila prihod veći od 10 miliona evra i poslovala je u plusu, piše u finansijskom izveštaju.

Posle četiri godine, na kraju 2012, prihodi kompanije višestruko su se smanjili – opali su na 170.000 evra i poslovala je sa gubitkom od oko osam miliona evra.

Nakon Popovićevog upravljanja dug „Minel Transformatora“ dostigao je gotovo 13 miliona evra. Firma je dugovala bankama, drugim firmama, državnom Fondu za razvoj, ali i za neplaćene poreze i račune za struju.

Popović je kupovinom „Minel Transformatora“ nasledio već ugovorene poslove, ali nije uspeo da ih ispuni, tvrde radnici.

U isto vreme „Minel Transformatori“ imali su poslove sa dve kompanije u vlasništvu ofšor firmi sa Kipra koje su povezane sa Popovićem. Finansijski izveštaj ne otkriva kakvi su to poslovi bili, ali pokazuje da je novac išao iz „Minel Transformatora“ ka tim kompanijama – iako su se finansijski problemi u „Minel Tranformatorima“ gomilali.

Sve je ukazivalo da firma tone u stečaj. Tada je Popović odlučio da je napusti.

Ivan Zlatić, stručnjak za privatizacije (foto KRIK)

U junu 2012. svoje vlasništvo u kiparskoj firmi, koja je bila krajnji vlasnik „Minel Transformatora“, prebacio je na drugu kiparsku kompaniju. Nekoliko nedelja kasnije, otišla je u ruke slovačke kompanije „International BEZGroup“. Nije poznato za koju sumu je Popović prodao „Minel Transformatore“.

Kompanija „BEZ“, međutim, nije dugo bila vlasnik. Samo nekoliko meseci kasnije, Agencija je raskinula privatizacioni ugovor i firmu vratila u državno vlasništvo.

Predstavnici „BEZ“-a nisu želeli da sa novinarima KRIK/OCCRP-ja govore o ovom poslu i vezama sa Popovićem.

Godine prolaze, istrage nema

Dok je Popović bio vlasnik, sindikat radnika „Minel Transformatori“ poslao je desetine pisama različitim institucijama upozoravajući ih da on uništava firmu.

Tokom 2012. radnici su podneli i krivičnu prijavu Drugom osnovnom tužilaštvu u Beogradu koje je nadležno za deo grada u kom se nalaze „Transformatori“.

Jedina institucija koja je pokazala interesovanje da se bavi ovim slučajem bila je Agencija za borbu protiv korupcije kojoj su radnici 2014. poslali dopis – u kome su optužili Popovića za zloupotrebe u privatizaciji.

Agencija, koju je tada vodila direktorka Tatjana Babić, ubrzo se obratila tužilaštvu. Navela je da radnici u dopisu ukazuju na „mnoge nezakonitosti i zloupotrebe prilikom sprovođenja postupka privatizacije ’Minel Transformatora’ i da je preduzeće uništeno tako što je iz njega izvlačen novac… Preduzeće je uništeno, a dugovi su nastali u periodu od 5.5.2009. do 1.6.2012. godine, kada je većinski vlasnik bio Nenad Popović“.

Tatjana Babić, bivša direktorka Agencije za borbu protiv korupcije ((foto MC.rs)

Uprkos tome, tužilaštvo nije otvorilo istragu.

Ni višegodišnje insistiranje Agencije za borbu protiv korupcije koja je tužilaštvu poslala više od deset dopisa nije uticalo da istraga bude pokrenuta. Agenciji je iz tužilaštva uvek stizao isti odgovor – kriva je policija.

„Proveravamo da li su opravdani navodi iz krivične prijave i čekamo od policije sve potrebne informacije“, jedan je od odgovora tužioca.

Sumnjajući u rad Drugog osnovnog tužilaštva, Tatjana Babić se 2015. obratila Višem tužilaštvu u Beogradu tražeći pomoć.

Iz Višeg tužilaštva odgovora nije bilo gotovo godinu dana. Kada je u novembru 2016. napokon stigao, bio je isti kao i oni koje je Agenciji dostavljalo Drugo osnovno tužilaštvo – policija nije obezbedila dovoljno dokaza.

Deset prijava
Više tužilaštvo je novinarima KRIK-a reklo da u predmetu „Minel Transformatori“ postoji ukupno deset krivičnih prijava, od kojih se deo odnosi direktno na ministra Popovića.

Babić je kasnije napustila mesto direktorke Agencije, a naredna tri direktora nastavila su pritisak na tužilaštvo, takođe bezuspešno. Aktuelni direktor Dragan Sikimić poslednji put je od tužilaštva tražio informacije o slučaju u junu prošle godine, međutim, odgovor još nije dobio.

Slučaj je, zatim, „prešao u druge ruke“.

Nakon što je u martu prošle godine osnovan specijalan tim tužilaca za borbu protiv korupcije pri Višem tužilaštvu, predmet je dodeljen njima.

Ni rad ovih stručnjaka za korupciju, međutim, još nije dao rezultate.

Novinarima KRIK/OCCRP-ja rečeno je samo da je predmet i dalje u predistražnoj fazi. Sa druge strane, policija tvrdi da su tužilaštvu poslali sve što su imali.

Zaštićeni ministar

Nakon što je država tri godine pokušavala da „Minel Transformatore“ izvuče iz dugovanja u kojima ih je Popović ostavio, kompanija je 2015. ipak otišla u stečaj.

To je ostavilo oko 300 radnika bez posla.

Ofšor firme
Podaci procurili u okviru projekta „Rajski papiri“ pokazali su da Nenad Popović poseduje poslove i imovinu vredne više od 100 miliona američkih dolara, što je ranije objavio KRIK. U njegovoj mreži kompanija nalaze one registrovane na Kipru i Britanskim Devičanskim Ostrvima, kao i firme u Rusiji. Nekretnine poseduje u najmanje tri zemlje – Srbiji, Crnoj Gori i Rusiji. KRIK je otkrio i da je Popović planirao da reorganizuje svoje bogatstvo i kontrolu nad mrežom ofšor kompanija premesti na Ostrvo Man i osnuje trast u Hong Kongu. Ovi planovi, međutim, nisu se ostvarili. Advokatska kancelarija „Appleby“ iz koje su procurili papiri proglasila ga je za klijenta visokog rizika i otkrila kontroverzne poslove u kojima su učestvovale njegove ruske kompanije. Novinari su otkrili i da, uprkos reputaciji patriotskog političara, Popović od 2008. godine ima boravište u Švajcarskoj gde plaća porez. Više o tome u posebnoj priči.

Privatna firma „Comel“ je zatim zaposlila više od 100 bivših radnika „Minel Transformatora“ i sada u fabrici ove firme proizvodi transformatore.

U međuvremenu, Popovićeva moć i uticaj u Srbiji su porasli.

Krajem juna 2017. postavljen je na mesto ministra bez portfelja u Vladi iako slučaj „Minel Transformatora“ nije rešen.

Popovićev dolazak na mesto ministra nije potpuno jasan budući da su njegovi politički stavovi u supotnosti sa zvaničnim stavovima Vlade Srbije. Iako je Vlada zvanično proevopska, Popović je proruski evroskeptik koji javno iznosi homofobične stavove. Kada su KRIK i OCCRP ranije u sklopu međunarodnog projekta „Rajski papiri“ objavili priču o njegovim poslovima u ofšor zonama, otkrili da plaća poreze u Švajcarskoj i da je njegovo bogatstvo procenjeno na 100 miliona dolara, Popović je tužio KRIK četiri puta.

Njegova reputacija i moć čak i danas utiču na bivše radnike „Minel Transformatora“. U to su se uverili novinari KRIK/OCCRP-ja.

Tako i bivši predsednik sindikata Stevan Stojković nije želeo da razgovara o privatizaciji „Minel Transformatora“.

„Previše je opasno pričati o ovoj temi“, rekao je Stojković. „Ostavio sam taj deo života iza sebe.“

Samo uz vašu pomoć možemo da nastavimo da istražujemo. Detaljnije o tome kako da donirate KRIK pogledajte ovde. Hvala što nas podržavate!

Rad na ovoj priči podržao je i National Endowment for Democracy (NED)

8 Comments

  1. Luka kaže:

    Jel znate, Krikovci, da gospodin iz teksta vodi za sobom svitu fotografa i snimatelja po svetu i pravi sebi portfolio, sve ih plaća iz državne kase??? Evo, upravo krenula reklama o njegovom ministarstvu na TV!!!
    A kao zabrana zapošljavanja, a te ljude plaćaju na izmišljene PP ugovore!
    Znate li i to?

  2. mali paor kaže:

    Srbija ima 174 opštine!? Ako u svakoj ima po nekoliko desetina manjih i većih tajkuna,koliko bogatstvo leži u toj činjenici? Ako jednog dana budu procesuirani, državna kasa će biti prepuna!?

  3. VESELIN kaže:

    A kako je moguce da ministar u Vladi RS ima zakonom prijavljeno boraviste u inostranstvu?
    Ako je to legalno, u najmanju ruku je nelegitimno! Strasno!

  4. Mika kaže:

    Na identican nacun unistena fabrika koznih garnitura LAGADO doo Bujanovac.
    Tamo takodje pominju Popovica

  5. Sole kaže:

    Srbijo zasluzila si da propadnes.za bolje i nisi,gradjani cute, a politicari bivsi i sadasnji ih je.u u zdrav mozak,tako i treba. Sta bi sa lustracijom Vucicu? Onoliko si udarao u daire kada dodjes na vlast,pohapsices sve prvo Dinkica pa ostale,a taj Dinkic ti savetnik.Ne laje kera rad sela vec rad sebe.

  6. Miljan kaže:

    Nažalost, meni su trebali generatori i bije ih više bilo u Srbiji,morao sam da idem u daleku Italiju za taj kvalitet i tehničke karakteristike.

    Postoji jedna stvar koju tekst ne uzima u obzir,smatram da to nije toliko važno osim ukoliko nije u pitanju osoba kao Popović koji u jednoj Rusiji zarađuje stotine miliona evra godišnje sa jednom firmom.

    Novinarski treba ispitat

    1. Dali je preduzeće Minel posedovalo intelektualnu svojinu na tehnologiju neku?ako jeste to je najveći kapital preduzeća sa kojim investitor raspolaže i može da ga prisvoji,uništi firmu i koristi dalje kroz licenciranje, ličnu proizvosnju…
    2. Kada sam ja tražio generatore za svoje projekte elektrana i motora, baš u vreme kraja Minela, pojavila se firma iz čačka sa dobrim vezama u crnoj gori gde imaju sestrinaku firmu koja radi sa lokalnim samoupravama, elektroprivredom i privatnicima. To preduzeće je niotkuda počelo da proizvodi isto što i Mintel na njihovom bivšem tržištu, bez preteranog kadra radnika,kapitala i objekata i brenda.

    To je potrebni da se ispita novinarski i uporedi. Da bi članak bio razvijen kao tema konkretno. Jer tržište i možda intelektualna svojina ili licence koje su posedovali na neke patente, je bio cilj! Pljačka samog preduzeća nije bila meta očigledno, kao ni otkazi za preko 300 radnika

  7. Miiljan kaže:

    Znači ako je preduzeće u objektu od pre 40 godina,to je onda objekat koji pravi velike rashode i zahteva ulaganja koja su možda u vrednosti novogradnje za industrisku gradjevinu.

    Patenti su ono što takva preduzeća poseduju, kao lična intelektualna svojina ili kao licenca. To je najvrednije i prenoaivo vlasništvo tek nakon sticanja vlasništva nad preduzećem koje se nakon toga likvidira ili radi na povratu investicije.

    Znači Popović je govorio o spasavanju preduzeća ali očigledno svog preduzeća, dok je u ovome spasio samo intelektualnu svojinu tako što se vodi na njega ili njegovu drugu firmu…

    Nemate priču o poreklu novca tog čovek kroz neki kriminal, prosto ovakav takst je nevažan u biznisu na zapadu. Nema organizovanog kriminala, to je sve legitimno. Ukoliko se suprotno ne dokaže.

    Ja mogu da kupim preduzeće iz stare Jugoslavije tipa IMT traktor, gde ja uzimam najvrednije iz te industrije a to su patenti u fijoke koji čekaju bolje vreme da uđu na tržište. Meni ne trebaju objekti koje ne mogu da zagrejem ili ohladim leti, koji su oštećeni, jer ja savremeni zakupljujem bez problema.

    Znači Mintel je buduća lokacija za stanogradnju i to je kraj priče!!! To nekoga ne čini kriminalcem ili ne-patriotom. To je poslovanje koje se vratilo padom socijalističko komunističke samouprave. U tekstu nema krminala?!?!?! Istražujte dalje, ali obecanje nije na ugovor o kupovini preduzeća, vec u pregovorima dato koliko vidim u tekstu. Kazete da je obecao spasenje preduzeca ali u emailu koji je pravno obavezujuc, ne u zakljucenom ugovoru. Ako se preduzece proširi sestrinskom firmom na kipru koja dobije sedam miliona evra, ugovor je ispunjen.

  8. Rip Kirby kaže:

    Moj pokojni otac je radio u toj fabrici. Otišao je u penziju sa ukupno 45 godina staža. Ni jedan dinar otpremnine nije dobio. Najbolja fabrika transformatora u ovom delu Evrope, a sada Srbija uvozi iste iz Rumunije. Ti trafoi su treća klasa za one koje je radio MInel. Naplaćeni su milioni dolara od Gadafija, ali radnici nisu dobili ništa. I sada je taj čovek MINISTAR! Neverovatno je šta se ovde dešava.