Bezbednost u doba Gašića

Bezbednost u doba Gašića

Nikola Ćupas

Piše: Nikola Ćupas

Pisanja medija o postavljanju Bratislava Gašića na mesto prvog čoveka Bezbedonosno-informativne agencije (BIA) brzo je potvrdio aktuelni premijer Aleksandar Vučić. U svom obraćanju građanima i građankama premijer-predsednik rekao je da Gašića postavlja na tu poziciju zato što je „izdržao godinu i po dana bez ijedne funkcije“. Višestruka problematičnost ove izjave, uz dosadašnju političku karijeru nekadašnjeg ministra odbrane i izostanak potrebnih kvalifikacija za tu poziciju, ponovo je aktuelizovala diskurs podređivanja najvažnijih državnih funkcija partijsko-partikularnim interesima nasuprot javnim.

Gašić je verovatno najkompromitovanija politička figura od dolaska naprednjaka na vlast. Još dok je bio gradonačelnik Kruševca Agencija za borbu protiv korupcije utvrdila je da je bio u sukobu interesa zbog dodeljivanja budžetskih sredstava firmama u vlasništvu svoje supruge i prijatelja; Za vreme poplava Ministarstvo odbrane na čijem je čelu tada bio nije postupalo u skladu sa Zakonom o vanrednim situacijama; Odbijao je da dostavi tražena dokumenta Zaštitniku građana uz ignorisanje kontrole rada državnih organa, nakon čega je Zaštitnik predložio vladi njegovu smenu; Na kraju, najveća od svih, jeste afera helikopter kada je izgubljeno sedam života uključujući i život jedne bebe. Za sve navedeno izbegao je političku, ali i svaku drugu odgovornost. Sve pobrojano nije bilo dovoljno da Gašić bude smenjen, pa je tek usled velikog pritiska javnosti ostao bez vojnog resora zbog seksističke uvrede upućene novinarki televizije B92.

Period odsustva sa republičke scene iskoristio je da u rodnom Kruševcu dodatno ojača svoju unutarpartijsku poziciju. Takođe, targetirao je određene lokalne nevladine organizacije kao „strano-plaćeničke“, uz dodatno demonstriranje moći tokom medijskih nastupa kada je zastrašivao političke neistomišljenike, tj učesnike Protesta protiv diktature. Naravno, i dalje je kao i prethodnih godina koristio političku poziciju za pospešivanje svog privatnog biznisa. Držanje lokala pod kontrolom i dobar rezultat na poslednjim predsedničkim izborima u Rasinskom okrugu gde je kandidat vladajuće stranke Aleksandar Vučić imao više od 63 odsto glasova, ponovo je vratilo Gašića u igru. Pohvala od strane premijera zadovoljnog njegovim službovanjem da je „veoma vredan, posvećen čovek, odan svojoj državi“ samo je propratni kompliment nagradi u vidu nove fotelje.

No, kao što se ranije postavljalo pitanje o nedostatku kvalifikacija Bate Gašića za mesto ministra odbrane, tako se sada ponovo postavlja isto pitanje za poziciju direktora BIA-e. U oba slučaja odgovor je isti: potrebne kvalifikacije ne postoje. Iako su i ranije na čelo ove institucije postavljani ljudi koji su bili bliski vlastima a ranije nisu radili u bezbedonosnoj službi, Vučić je rekao da Gašić „sve zna o bezbednosti“ pa je to valjda dovoljno da ovaj postane njen šef. Međutim, ako za trenutak ostavimo taj deficit po strani, daleko važniji je sam premijerov izbor, ali i način na koji je predstavljen. Novi predsednik države je u medijskom obraćanju obavestio javnost o novom direktoru BIA-e i to bi po njegovim očekivanjima trebalo da se prihvati kao svršen čin. Upravo ovde Vučić još jednom pokazuje visok nivo bahatosti, jer se direktor najveće službe u zemlji postavlja i razrešava na sednicama Vlade Srbije.

Kako šef službe po zakonu ne može da bude član političke partije, Gašić je najavio privremeno zamrzavanje stranačke funkcije – šta god to zamrzavanje značilo. S druge strane, ta odluka građanima ne daje nikakvu garanciju da njegovo službovanje neće biti zavisno od stranačkog interesa (Setimo se Tomislava Nikolića koji je izašao iz SNS-a da bi bio predsednik svih građana Srbije, a u svakoj mogućoj prilici promovisao je stranku), pogotovo ako se uzme u obzir da ga tu postavlja Vučić. Dalje, otežavajuću okolnost po građane predstavlja nemanje mehanizma kontrole, jer civilna kontrola nad radom agencije nikad do kraja nije uspostavljena. Iz tih razloga otvara se prostor za razne vrste zloupotreba službenog položaja.

Autoritarno vladanje kakvo Vučić želi da održi što duže u životu zahteva probrane kadrove protiv Gašića. Kruševački zadužbinar nema kapacitete da nekad pokrene neki eventualni unutarstranački prevrat i ugrozi Vučićevu vlast. On savršeno prihvata svoje mesto u uspostavljenoj hijerarhiji odnosa moći i tom raspodelom je zadovoljan. Bez obzira da li neko bio stručnjak u svojoj oblasti ili ne, dobijanje određene funkcije se prvenstveno zasniva na apsolutnoj odanosti predsedniku-premijeru. U tom kontekstu čak i da se pojavio kandidat koji ispunjava sve potrebne uslove za šefa BIA, ne bi bio odabran na tu poziciju ukoliko prethodno nije dokazao vernost odlazećem premijeru. I to je trenutno glavni problem. Kako god da se stvari postave na snazi su partikularni interesi spram javnih.

2 Comments

  1. Mileva kaže:

    Tekst je, gledano sa faktičke strane, potpuno ispravan. Sa strane pismenosti – jaka četvorka, skoro 5-. Sa strane logike: potpuni promašaj. Nije dao ništa novo. Ovo je nešto što svi znaju. Nema doprinosa. I tu je problem sa medijima u Srbiji danas. Potpuna polarizacija medija na „naše“ i „njihove“ dovela je i do potpune polarizacije medijskih konzumenata. Tačno određen krug čitalaca će pričitati ovaj tekst. I on ništa kod njih neće promeniti, jer oni to već znaju. Ostatak publike ga neće ni videti, jer su zauzeti medijskim sadržajima drugog tipa: tabloidi, reality… I nema nikakve promene.

    Ove koji su na vlasti, mediji koji o njima ne pišu u superlativima slabo zanimaju. Dođu im kao dobra poštapalica u govorima, tamo gde se pominje spoljašnji neprijatelj i „strani plaćenici“, ta opšta mesta njihovog diskursa. I toliko. Dakle, cilj bi trebalo da bude nešto drugo: ne samo iznošenje stavova i informacija, jer to neće doneti promenu. Šta je potrebno? Potrebno je dostići veći uticaj, veći doseg u publici, širu bazu konzumenata. Ovako je: mi smo napisali, vi ste pročitali – mi smo saglasni u stavovima. Ovi drugi nas opljunu, i svima je dobro. A nije, jer se na ovaj način ništa ne menja. Ili, ako se i menja, onda je stravično presporo.

    Zaključak: mora drugačije, mora jače, mora dublje. Jer, kao što reče veliki Mihajlo Lalić u svom čuvenom romanu: „Nema svadbe bez mesa“. I to bi trebalo da je zadatak današnjih srpskih medija – po mom, možda i pogrešnom, mišljenju.

  2. Laki kaže:

    Čupas ima pravo.